

Fudbalska Premijer liga Bosne i Hercegovine – ili kako je svi nazivamo: Liga BiH u fudbalu, klizava je kao teren na Grbavici posle oktobarskih kiša. Premijer liga BiH je sociološka freska, mikrokosmos jednog naroda sa tri identiteta, dvesta problema i hiljadu talenata koji trče za loptom. Od 2000. godine, kada se konačno fudbalski prostor države ujedinio u jednu jedinstvenu ligu, ova institucija postala je simbol ne samo sportskog, već i društvenog sazrevanja BiH. Kroz ove redove vodićemo vas kroz priču o tome kako se od ratnih ruševina stiglo do evropskih kvalifikacija, zašto je liga i dalje tema svakodnevnih rasprava po kafićima, i zašto Premijer liga BiH u fudbalu nikada neće biti dosadna.
BiH je komplikovana zemlja, ali je fudbal tu da sve to pojednostavi. Fudbalska Premijer liga Bosne i Hercegovine nastala je iz potrebe – ne samo sportske, već duboko političke i identitetske. Do 2000. godine, postojale su tri odvojene lige – bošnjačka, hrvatska i srpska – svaka za sebe, svaka s “svojim” šampionom, svaka s “svojim” istinama. Evropska fudbalska federacija (UEFA) poručila je: ili se ujedinite, ili zaboravite Evropu. I gle čuda – fudbal je uspeo ono što diplomatija nije mogla.
Prva zvanična jedinstvena sezona fudbalske Premijer lige BiH odigrana je 2000/01. godine. Prvobitno su učestvovali samo klubovi iz Federacije BiH, dok su se klubovi iz Republike Srpske priključili 2002. godine. Time je liga postala prva istinski državna sportska platforma posle rata.
Od tada pa do danas, liga se razvijala sporo, ali sigurno. Bilo je tu svega: titula pod reflektorima, skandala u tunelima, klubova koji su iz treće lige stigli do borbe za Evropu. Ali jedno ostaje konstanta: strast. Ona ne jenjava, već se prenosi generacijski. U Premijer ligi BiH igra se s ponosom, ali i s frustracijom. Jer ambicije su velike, a resursi skromni.
Premijer liga BiH u fudbalu danas okuplja 12 klubova. Igra se po dvokružnom sistemu, što znači da svaka ekipa igra protiv svake – kod kuće i u gostima – ukupno 33 kola. Format takmičenja je jednostavan, ali su implikacije složene: prvoplasirani ide u kvalifikacije za Ligu šampiona, drugi i treći u kvalifikacije za Ligu konferencija, dok poslednja dva tima ispadaju u niži rang.
A sada konkretno:
Ovaj sistem deluje jednostavno – ali realnost lige je sve, samo ne predvidiva. Jer kada GOŠK iz Gabele sredi Zrinjski u Mostaru, ili kada Tuzla iznenadi Borac na njihovom terenu, shvatiš da su papiri jedno, a teren drugo. A u tome i jeste čar.
Možda Premijer liga BiH nema budžete kao Bundesliga, ali ima nešto što se novcem ne meri – lokalni fanatizam. U zemlji gde su ekonomski pokazatelji često sumorni, a plate prosečne, utakmice Premijer lige redovno okupljaju hiljade navijača – od sarajevskog Koševa do tuzlanskog Tušnja.
Finansijski gledano, klubovi funkcionišu na ivici opstanka. Većina se oslanja na lokalne sponzore, pomoć opština ili čak entitetskih vlada. Transferi su skromni, ali dobro osmišljeni. Mnogi mladi igrači iz Premijer lige odlaze u Tursku, Poljsku, pa čak i u elitne evropske klubove. Treneri su često prekaljeni fudbalski veterani, a rukovodstva klubova… pa, tu bi mogla serija da se snima.
TV prava su skromna, ali u porastu. Od 2022. godine, liga ima centralizovani ugovor za prenos utakmica, što je donelo nešto stabilnosti. Ali bez ozbiljnijih ulaganja u infrastrukturu, stadione i omladinske škole, liga neće napraviti skok koji se očekuje.
Ali jedno je sigurno – Premijer liga BiH u fudbalu nije samo lokalna zanimacija. Ona je društveni fenomen. Nema tog kafanskog stola na kojem se ne raspravlja da li je penal za Velež bio regularan, ili zašto Željo opet gubi u finišu. To nije fudbal, to je svakodnevica.
Kao što svaki pravi navijač zna – možeš ti pričati o taktici, o VAR-u, o formacijama 4-3-3 ili 3-5-2, ali na kraju sve staje u jednu tabelu. Ona ne laže, ne oprašta. Evo i prikaza trenutnog stanja (sezona 2025/26):
| Pozicija | Klub | Bodovi | Komentar |
| 1 | Borac Banja Luka | 61 | Čvrsta odbrana, ubojit napad – igraju kao šampioni |
| 2 | Zrinjski Mostar | 58 | Tradicionalni favorit, ali teško osvaja bodove |
| 3 | Sarajevo | 55 | Igraju toplo-hladno, ali još su u igri |
| 4 | Široki Brijeg | 49 | Tihi ubica sezone – opasni u gostima |
| 5 | Velež Mostar | 46 | Mentalno jaki, ali rotacija tanka |
| 6 | Željezničar | 41 | Navijači veruju, ali teren se još ne slaže |
| 7 | Tuzla City | 39 | Dobar napad, slaba defanziva |
| 8 | Igman Konjic | 36 | Ove sezone stabilni – napredak vidljiv |
| 9 | Sloga Meridian | 33 | Bori se lavovski, ali fali iskustva |
| 10 | Posušje | 30 | Osvajaju bodove kad niko ne očekuje |
| 11 | Zvijezda 09 | 27 | Malo bodova, ali ginu na terenu |
| 12 | GOŠK Gabela | 24 | Lete prema ispadanju, ali još se ne predaju |
Napomena: Brojke su ilustrativne – za članak smo koristili aktuelnu tabelu u trenutku objave.
„Premijer liga BiH u fudbalu nije samo sportsko takmičenje – to je mesto gde Bosna i Hercegovina dokazuje sebi da može funkcionisati zajedno, na terenu i van njega.“
– Vico Zeljković, predsednik N/FS BiH (intervju za “Nezavisne novine”, 2025)
Jedan od retkih momenata kada se izjava funkcionera doživi kao iskrena i istinita. Jer ako negde BiH funkcioniše kao jedno telo – onda je to upravo teren.
Premijer liga BiH danas stoji na raskršću. Na jednoj strani stoji – ogroman potencijal, talenat mladih igrača koji se svake godine prodaju u jače lige. Na drugoj – slaba infrastruktura, upravljanje bez vizije i ogromni problemi u finansiranju omladinskog pogona.
Najveći izazovi:
Stadioni: tek nekoliko klubova ima objekte koji ispunjavaju UEFA standarde. Većina stadiona deluje kao da smo se vratili u 80-te. Kiša pada na tribine, lože su improvizovane, a sistem grejanja na terenu je misaona imenica. I dok publika toleriše romantiku, UEFA sigurno neće.
Sudijska organizacija: svaka sezona donosi novi skandal. Pitanje VAR-a se sporo rešava. Klubovi sve češće otvoreno govore o nejednakom tretmanu, dok Savez pokušava da nađe balans između reforme i zatišja. U međuvremenu, poverenje publike se topi kao sneg na Grbavici u martu.
Marketing i promocija: Liga je na digitalnim mrežama prisutna simbolično. Klubovi još nisu shvatili moć brendiranja. Dok se evropski timovi takmiče u TikTok kreativnosti, domaće ekipe se još uvek oslanjaju na grafike u Paintu i loše ozvučene klupske izjave.
Navijačko nasilje: i dalje česta pojava, naročito na derbijima. Liga teško balansira između discipline i populizma. Kazne postoje, ali su često selektivne. Edukacija navijača, komunikacija i zajedničke kampanje su i dalje nepostojeći pojmovi.
Politički upliv: klubovi se često koriste kao poluge lokalne moći. Sportska logika ponekad pada u drugi plan. Odluke o trenerima, igračima i transferima neretko dolaze sa “sastanka u opštini”, a ne iz sportskog sektora.
Ali, postoji i svetlo u tunelu:
TALENAT. Mladi igrači poput Demirovića, Dedića i Hadžikadunića su primeri kako se iz Premijer lige dolazi do Bundesligaških travnjaka. Njihov uspeh postaje motiv mlađima da ostanu, treniraju i sanjaju, ali sistem mora znati kako da ih zadrži bar još jednu sezonu.
EVROPSKE KVALIFIKACIJE. Sve veće prisustvo BiH klubova u letnjim kvalifikacijama donosi ne samo pare, već i samopouzdanje. Klubovi poput Zrinjskog i Borca sve češće igraju ravnopravno protiv boljih rivala, pokazujući da Premijer liga nije niža liga – već liga u razvoju.
I ne zaboravimo žene i decu – doslovno. Ženski fudbal u BiH, predvođen SFK 2000 Sarajevom, traži svoje mesto pod reflektorima. Iako infrastruktura i ulaganja zaostaju, broj devojčica koje treniraju raste. Isto važi za omladinske škole. Akademije Sarajeva, Zrinjskog i Borca već godinama izbacuju igrače koji završavaju u turskim i poljskim prvoligašima. Ali za dugoročni uspeh potrebna je strategija, ne improvizacija.
Premijer liga BiH u fudbalu je živa, glasna, nepredvidiva i autentična. U svetu hiperkomercijalizovanih liga, ova naša donosi sirovu emociju, lokalni ponos i onu fudbalsku dramu koja traje duže od 90 minuta. Da, ima mana, ali u tim manama leži i njena najveća vrednost: iskrenost.
Ona ne traži da je voliš. Samo da je gledaš, razumeš i da, kad bude najteže, vikneš s tribina: „Samo jako!“
To je najviši rang fudbalskog takmičenja u Bosni i Hercegovini, koji okuplja najbolje klubove iz cele države i predstavlja ulaznicu u evropska takmičenja.
U ligi učestvuje 12 klubova. Sistem je dvokružni, sa ukupno 33 kola po sezoni, a poslednja dva tima direktno ispadaju.
Šampion ide u kvalifikacije za Ligu šampiona, dok drugoplasirani i trećeplasirani klubovi imaju pravo da igraju u UEFA Ligi konferencija.
Zrinjski Mostar i Sarajevo prednjače po broju titula, dok Borac i Željezničar imaju snažnu tradiciju i ogroman uticaj u svojim sredinama.
Posećenost varira – od 1.000 do 10.000 po utakmici. Derbiji poput „vječitog derbija“ privlače najveću pažnju, dok manji klubovi još traže svoju publiku.
U fokusu su imena poput Edina Julardžije (Sarajevo), Amar Rahmanović (Borac) i nekoliko talenata iz omladinske škole Zrinjskog.
Uz veću institucionalnu podršku, ulaganja u infrastrukturu i pametnu promociju, liga može postati stabilna regionalna sila i odskočna daska za mlade igrače.