

Ako postoji sportska manifestacija koja svake druge godine zapali srca ljubitelja odbojke širom Evrope, onda je to upravo Evropsko prvenstvo u odbojci za žene. Nije u pitanju samo turnir – to je festival veštine, brzine, timskog duha i emocija koje se ne mogu ponoviti ni u jednom drugom sportu. Od Srbije preko Crne Gore i Hrvatske do Bosne i Hercegovine, ovo takmičenje tradicionalno privlači ogromnu pažnju, jer su generacije domaćih igračica ostavljale duboke tragove na evropskoj sceni.
EuroVolley nije samo još jedno prvenstvo; ono je merilo evropske moći. Na njemu se sudaraju stilovi igre, škole treniranja i čitave sportske filozofije. Brza italijanska odbojka, turska energija, srpska čelična mentalna snaga, tradicionalno jaka poljska disciplina – svaki meč je sudar svetova. A navijači kod nas posebno vole ovo nadmetanje jer iz godine u godinu potvrđujemo da pripadamo samoj eliti ovog sporta.
Ipak, da bismo razumeli zašto ovaj turnir ima status kultnog događaja, moramo se vratiti na početak. Evropa je još 1949. godine postavila temelje takmičenja koje će iznedriti neke od najvećih sportskih priča, a ženski EuroVolley postao je mesto gde se rađaju šampionke i legende.
Prvo Evropsko prvenstvo za dame odigrano je 1949. u Pragu, u organizaciji tadašnjeg FIVB-a, uz podršku mladih evropskih odbojkaških saveza. Učestvovalo je samo sedam reprezentacija, ali taj mali pionirski turnir postavio je temelje za ono što danas poznajemo kao jedan od najprestižnijih ženskih sportskih događaja na kontinentu.
Istočnoevropske selekcije dominirale su decenijama – naročito SSSR, koji je osvojio više od deset titula u prvih tridesetak godina postojanja takmičenja. Njihov stil igre obeležila je fantastična fizička priprema, jaka odbrana i razorni smečevi koje je teško bilo zaustaviti.
Upravo ti rani turniri stvorili su kulturu u kojoj je ženska odbojka doživela nezapamćen procvat. U vreme kada mnogi ženski sportovi nisu imali punu podršku, evropski šampionat u odbojci za žene predstavljao je svetlu tačku, dokaz da žene u sportu mogu i te kako da pokažu spektakl.
Kako su se godine nizale, rasla je i potreba za modernizacijom. Od početka sedamdesetih do sredine devedesetih, turnir je prošao kroz transformaciju koja ga je učinila globalno relevantnim. Uvedeni su dvoranski turniri, koji su podigli nivo profesionalizma, kao i prelazak sa četvorogodišnjeg na dvogodišnji ciklus od 1975. godine – promenu koja je omogućila brži razvoj nacionalnih selekcija.
Povećavao se i broj učesnica, što je stvorilo veću konkurenciju i privuklo publiku širom Evrope. U jednom trenutku, EuroVolley je postao svojevrsna pozornica na kojoj se prelamala evolucija ženske odbojke – od klasičnih sporijih sistema igre ka novim, bržim, taktički zahtjevnijim modelima.
Ulaskom u 21. vek, turnir je ušao u potpuno novu dimenziju. Niz zemalja, uključujući Italiju, Srbiju, Holandiju i Tursku, iznedrio je generacije koje su se redovno borile za vrh Evrope. I upravo ova nova era donela raznovrsnost kakvu ranije nismo viđali.
Još jedna velika promena bilo je uvođenje koncepta koorganizacije turnira. Umesto jedne zemlje domaćina, EuroVolley su počele da organizuju dve, tri, pa i četiri zemlje. To je povećalo interesovanje, omogućilo većem broju navijača da prisustvuju utakmicama i stvorilo pravi kontinentalni spektakl. Broj učesnica proširen je na 24 reprezentacije, što jasno govori koliko je turnir postao inkluzivan i masovan.
Danas je pristup završnom turniru strogo definisan. Domaćini se automatski kvalifikuju, dok ostale selekcije prolaze kroz kvalifikacije u kojima je konkurencija žešća nego ikada. Sa ukupno 24 mesta u završnici, borba traje više od godinu dana, a svaki duel je važan. Kvalifikacije su podeljene u grupe, a pobednici i najbolje drugoplasirane selekcije obezbeđuju učešće na velikoj evropskoj smotri.
Ovakav sistem doprinosi tome da EP u odbojci bude istinski elitno takmičenje – samo najbolje i najspremnije ekipe stižu do završnog turnira, gde počinje spektakl koji prati cela Evropa.
Po dolasku na završni turnir, reprezentacije se raspoređuju u četiri grupe. Svaki tim igra pet utakmica, a četiri najbolje selekcije iz svake grupe prolaze u osminu finala. Odatle kreće klasična nokaut faza: četvrtfinale, polufinale i veliko finale.
Za navijače koji prate turnir od početka do kraja, sistem je jednostavan – prvo gledamo maratonsku grupnu fazu punu iznenađenja, a onda kreće nokaut runda u kojoj se male greške skupo plaćaju.
Evropska odbojkaška konfederacija (CEV) ima ključnu ulogu u organizaciji, razvoju i promociji turnira. Upravo se zahvaljujući njima podigao kvalitet prenosa, uvedene su savremene statistike, proširena popularnost na društvenim mrežama, a ženska odbojka dobila je platformu kakvu zaslužuje. TV prava, digitalni sadržaj, regionalne kampanje – sve to doprinelo je da odbojkaško EP za žene postane jedan od najgledanijih ženskih sportskih događaja na kontinentu.
Kada pričamo o istoriji ženskog EuroVolleya, jedno ime se uvek nađe na vrhu – SSSR. Njihov dominantan niz tokom pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih obeležio je čitavu epohu. Osvojili su više od deset evropskih titula, što je rekord koji niko drugi nije uspeo da dostigne. Njihova disciplina, fizička moć i taktička superiornost oblikovali su standarde kojima su druge selekcije mogle samo da teže.
Ulaskom u modernu eru, karta evropske odbojke počela je da se menja. Italija je stvorila generaciju koja je osvojila srca ljubitelja ovog sporta prepoznatljivom brzinom i tehnikom. Srbija je u poslednjih petnaest godina izrasla u pravu velesilu – tim koji igra hrabro, energično i taktički gotovo savršeno. Poljska, Holandija i Nemačka takođe su dale svoj doprinos šarolikosti vrha evropske odbojke.
Ove selekcije donele su novu dinamiku – više kandidata za medalje, više neizvesnosti i, naravno, više spektakla.
A onda je došla 2023. godina i istorijski trijumf Turske. Te godine turska reprezentacija ne samo da je osvojila titulu, već je po prvi put pokazala da može da bude neprikosnovena sila. Njihova kapitenka Eda Erdem i selekcija koja je igrala na granici svojih mogućnosti postali su simbol nove ere evropske odbojke. Turska je na tom šampionatu igrala moderno, brzo i taktički zrelo.
Da bismo jasnije sagledali razvoj evropske odbojke u poslednjoj deceniji, pogledajmo pregled šampionki poslednjih pet izdanja turnira. U ovih pet ciklusa vidimo smenu generacija, nove sile na vrhu i stalnu borbu nekoliko reprezentacija za titulu.
Šampionke EP u odbojci za žene u poslednjih pet izdanja
| Godina | Zemlja domaćin(a) | Šampion | Finalista |
| 2015 | Holandija i Belgija | Rusija | Holandija |
| 2017 | Azerbejdžan i Gruzija | Srbija | Holandija |
| 2019 | Mađarska, Poljska, Slovačka, Turska | Srbija | Turska |
| 2021 | Srbija, Bugarska, Hrvatska, Rumunija | Italija | Srbija |
| 2023 | Belgija, Italija, Estonija, Nemačka | Turska | Srbija |
Ova petogodišnja retrospektiva pokazuje da je Evropa ušla u eru velike ravnoteže – više nema samo jedne sile, već se za tron bore tri, četiri, pa čak i pet reprezentacija svake druge godine.
Evropski šampionat nije samo borba za medalje – on je praznik sporta. Navijači širom kontinenta prate ga s posebnom strašću upravo zato što se na jednoj pozornici okupljaju najbolji timovi sveta i predstavljaju odbojku u punom sjaju. A kod nas, gde je sport oduvek imao mesto u svakodnevnom životu, ova manifestacija ima posebno emotivnu težinu. Evropsko prvenstvo u odbojci za žene je simbol vrhunskog takmičarskog duha, lepote igre i istinske borbe za svaku loptu.
Sa svakom novom generacijom odbojka postaje brža, inventivnija i vizuelno atraktivnija, zbog čega publika iz godine u godinu postaje sve brojnija.
Srbija je prešla put koji bi svaki sportski narod poželeo. Od skromnih početaka i povremenih bljeskova do evropskih i svetskih titula. Prvi veliki proboj na EuroVolleyu stigao je 2007. osvajanjem bronze, što je označilo početak ere u kojoj je Srbija postala sila na koju se računa. Zatim su usledile medalje 2011, 2015, zlato 2017, ponovo zlato 2019, pa srebro 2021. Ključni trenutak svakako su titule iz Bakua 2017. i Ankare 2019, kada je reprezentacija uz selektora Terzića postala sinonim za hrabrost i neverovatan timski duh.
Kroz istoriju EuroVolleya prodefilovalo je mnogo dama iz ovog sporta, ali neke su ostavile posebno dubok trag. Eda Erdem postala je simbol turskog preporoda i kapitenka koja inspiriše generacije. S druge strane, srpske zvezde – Tijana Bošković, Maja Ognjenović, Brankica Mihajlović – dale su pečat epohi u kojoj je naš nacionalni tim među najjačima na svetu. To su igračice koje su pravile razliku.
Važan deo mozaika čine i klupski sistemi. Turske, italijanske, poljske i srpske lige godinama proizvode igračice koje zatim zablistaju na evropskoj sceni. Klubovi poput VakifBanka, Eczacıbaşıja, Novare ili beogradskog Uba ulažu u mlade igračice, razvijaju profesionalnu infrastrukturu i podižu standarde. Kada klubovi rade dobro – reprezentacije blistaju.
Navijači su ogroman deo čitave priče. A da bi uživanje bilo potpuno, dobro je znati gde i kako pratiti turnir. Upravo zato ovaj mali vodič pomaže svakome ko želi da izvuče maksimum iz praćenja takmičenja.
Dobar prenos i pravovremene informacije čine da navijači potpuno urone u mečeve i atmosferu turnira.
Ženska odbojka prolazi kroz novu transformaciju. Servis postaje sve agresivniji, prijem se igra na ivici savršenstva, a tempo napada raste iz godine u godinu. Igračice su sve brže, eksplozivnije i pripremljenije, pa se i stilovi selekcija sve češće prepliću i nadograđuju.
CEV i nacionalni savezi ulažu znatna sredstva u promociju ženske odbojke. Više prenosa, dostupnost statistike u realnom vremenu i veće prisustvo na društvenim mrežama omogućili su da ženska odbojka dobije pažnju kakvu odavno zaslužuje. Mladi navijači sve više prate ovaj sport, što garantuje još snažniji rast u budućnosti.
Sledeće izdanje Evropskog prvenstva već budi ogromno interesovanje. Očekuje se nastup najboljih selekcija sadašnje generacije, a favoriti će biti oni koji uspeju da spoje kontinuitet, „dugu klupu“ i taktičku stabilnost. Ako Srbija održi formu, ponovo će biti među favoritima.
To je najvažnije kontinentalno takmičenje na kojem se svake druge godine okupljaju najbolje evropske reprezentacije.
Turnir se održava na svake dve godine.
Najtrofejnija selekcija je SSSR/Rusija, sa više od deset osvojenih titula.
U završnici učestvuju 24 reprezentacije.
Domaćini se automatski kvalifikuju, dok ostale ekipe prolaze kroz kvalifikacione grupe.
Najveći uspeh beleži Srbija, dok su Hrvatska i Bugarska kroz istoriju imale značajne generacije.
Prenose obezbeđuju nacionalne televizije, sportski kanali i zvanični digitalni servisi CEV-a.
Koristimo kolačiće.
Više detaljaFreebet koristi kolačiće radi obezbeđivanja funkcionisanja veb-sajta, analize aktivnosti na veb-sajtu i unapređenja kvaliteta usluge. Za više informacija možete se upoznati sa uslovima i principima njihove obrade. Ako ne želite da se ovi podaci obrađuju, onemogućite kolačiće u podešavanjima pregledača.