
Stadion White Hart Lane odiše očajem, dok navijači gaze po razbacanim snovima o trofeju – prvi put nakon decenija, Spurs su osvojili nešto, ali to je samo pojačalo konfuziju.
Poslednjih šest meseci donelo je revoluciju: promena trenera, odlazak kapitena Harija Kejna u Bajern, i neočekivani trofej koji je razbio mit suše. Tomas Frank, simpatični Danac iz Brentforda, preuzeo je kormilo, ali njegov oprezni stil frustrira. “Sigurnost na prvom mestu” radi na gostovanjima – četiri pobede od pet – ali kod kuće je katastrofa, sa dosadnim partijama bez inicijative.
Navijači su izgubili metu besa; nekad je to bio Danijel Levi, sada nema jasnog krivca. Frankov reaktivni fudbal zavisi od protivnika, što dovodi do spekulacija o njegovoj budućnosti. Poređenja sa neuspešnim prelascima trenera poput Grejema Potera u Čelsiju ili Nunua u Spursu nagoveštavaju opasnost. “Ne možete se kriti u velikom klubu”, kaže analitičar Džonatan Vilson.
U kulminaciji krize, pregovori za nove igrače – poput potencijalne pozajmice iz Fulama – stoje u mestu, jer Frank okleva sa rizicima. Ako se forma ne popravi, transfer period u januaru mogao bi doneti revoluciju: možda povratak Početina?
Očekivanja su niska, ali posledice ogromne – Spurs rizikuju pad u sredinu tabele, gubeći identitet. Frank mora da se prilagodi ili ode, inače će klub ostati večiti lutalac Premijer lige.