
Devet miliona tona CO2 – to je senka koja visi nad najvećim fudbalskim spektaklom ikad, dok se timovi spremaju za putovanja hiljadama kilometara preko Severne Amerike.
FIFA je dodelila prvenstvo SAD, Kanadi i Meksiku sa 16 gradova domaćina i 48 timova, što znači 104 utakmice i ogromne emisije, dvostruko veće od proseka prethodnih turnira. Glavni uzrok su dugi letovi između lokacija poput Los Anđelesa i Atlante, gde nema brzih vozova za navijače i ekipe.
Proširenje sa 32 na 48 timova donosi više mečeva i kretanja, ali FIFA obećava smanjenje emisija za 50% do 2030. i neto nulu do 2040. Kritičari kažu da se oslanjaju na kompenzacije, a ne na strukturne promene.
Gradovi poput Dalasa fokusiraju se na reciklažu i javni prevoz, dok Hjuston planira zelenu infrastrukturu za trajno nasleđe. Stadioni su uglavnom postojeći, sa efikasnim sistemima, ali avionski saobraćaj ostaje ključni problem.
Ekstremne vrućine u junu i julu u gradovima poput Montereja zahtevaju pauze za hidrataciju, a rizici od požara i oluja testiraju otpornost. Ovo prvenstvo je test za fudbalsku održivost, gde lekcije mogu oblikovati buduće turnire.