
Prsluk Garetha Southgatea bio je prvi znak: engleski selektor pretvara se u korporativnog gurua, objavljujući mantre poput “Lider, Menadžer, Trener” na LinkedInu.
U Premijer ligi, ova “LinkedIn-izacija” menadžera cveta. Thomas Frank iz Brentforda, nakon poraza od Bournemoutha, filozofira o “gradnji vetrenjača u oluji”, ignorišući povrede i slabe rezultate. Eddie Howe u Newcastleu zvuči bezdušno, dok Mikel Arteta u Arsenalu primenjuje lude metode, poput angažovanja džeparoša za timsku dinamiku.
Liam Rosenior, novi u Hullu, već briljira samozadovoljnim frazama o “starijim ljudima”, parodirajući etimologiju. Spekulacije kruže: Southgate cilja Manchester United, a Brendan Rodgers čeka povratak da zablista u ovom dobu gluposti.
Odluke poput otpusta menadžera u Chelseaju i drugde pokazuju da korporativna igra prevazilazi rezultate. Rosenior bi mogao preživeti duže, savršeno igrajući tu igru, dok fudbal gubi autentičnost zbog podkasta i knjiga.