
U magli neizvesnih kvalifikacija, gde se sudbine timova kovaju u tajnim svlačionicama i na zelenim bojnim poljima, Španija se izdigla poput nezaustavljivog talasa, ostavljajući rivale da plivaju u njenom tragu. Zamislite: evropski šampioni, koji su upravo klonuli u finalu Lige nacija pred Portugalom, ipak stoje na vrhu, kao da ih poraz samo hrani za veće bitke. Svetsko prvenstvo 2026. u SAD, Meksiku i Kanadi već baca senke, a mi smo svedoci rane hijerarhije favorita – liste koja pulsira dramom, iznenađenjima i neizbežnim pitanjima: ko će preživeti do finala?
Priča počinje u dubinama južnoameričkih kvalifikacija, gde Urugvaj, unatoč unutrašnjim olujama, grčevito drži deseto mesto. Luis Suarez, legenda koja je okačila reprezentativne kopačke o klin, nije štedeo reči protiv trenera Marsela Bijelse, optužujući ga za preterano intenzivne metode. Bijelsa, s narušenim autoritetom, priznaje udarac, ali Urugvaj se ipak provukao kroz CONMEBOL mrežu, ostavljajući domaćine turnira – SAD, Meksiko i Kanadu – iza sebe. To je kao tajni dogovor u mraku: neujednačeni rezultati, treće mesto na Kopa Americi, ali karta za veliku scenu je obezbeđena. Zatim Italija, na devetom mestu, tim bez pravog zvezdanog sjaja, koji je mlitavo ispao od Švajcarske i doživeo debakl od 3:0 protiv Norveške u prvoj kvalifikacionoj rundi. Luciano Spaleti je platio cenu, a novi selektor mora prvo da izbegne sramotu iz 2018. i 2022. – nedolazak na turnir. Poslednja nokaut utakmica Italije? Finale 2006. Apsurdno, zar ne? Kao da su zarobljeni u vremenskoj petlji, gde fraza “pa, to je Italija” gubi svaku magiju.
Razvoj se zahuktava sa Holandijom na osmom, koja zaostaje u kvalifikacijama ali je startovala pobedom nad Finskom, gde je Memfis Depaj neočekivano zablistao. Oni su poput narandžastog Liverpula, sa Van Dajkom na čelu, puni potencijala ali još neprobuđeni. Nemačka, sedma, pokazuje ambiciju pod Julianom Nagelsmanom – pobeda nad Holandijom uprkos povredama, ali onda poraz u polufinalu Lige nacija od Portugala i debakl u Slovačkoj. To je rollerkoaster: nabijena atmosfera u svlačionici, ali bez Musiale, sve se ruši. Portugal, šesti, nosi teret Ronalda koji će imati 41 godinu – neverovatno, ali on će biti tamo, kao večni ratnik. Remi sa Škotskom ih je uzdrmao, ali trijumf nad Nemačkom i Španijom u Ligi nacija ih drži visoko, sa euforijom navijača koji sanjaju još jedan podvig.
Kulminacija dolazi sa Argentincima na petom, aktuelnim šampionima sveta i Kopa Amerike, koji su već obezbedili kvalifikaciju ali gube sjaj porazom od Paragvaja. Stariji sastav budi sumnje: hoće li ponoviti čudo 2026.? A onda trostruki drugi: Engleska, Brazil i Francuska, svaki sa svojom dramom. Engleska, pod Tomasom Tuhelom, stigla do finala Eura 2024. ali pati od poraza od Grčke i Senegala, slaveći 60 godina od 1966. sa pesmom “Three Lions” kao tužnim podsetnikom. Brazil, razočaravajući na Kopa Americi, sa 24 godine od poslednjeg finala, ali sa mladim talentima i Ančelotijem na klupi – oni su večni favoriti, voljeni i nepredvidivi. Francuska, sa dva uzastopna finala, kontinuitetom Dešampa i formom iz Lige nacija, gde su Mbape i Olise blistali protiv Nemačke, deluje nezaustavljivo.
Na kraju, Španija na prvom mestu: evropski kraljevi, prokleto dobri uprkos porazu od Portugala. Ova lista nije samo rangiranje – to je priča o ambicijama, preokretima i neizbežnom sukobu titana 2026. Hoće li Španija zadržati krunu, ili će Ronaldo, Mbape ili neki neočekivani heroj preokrenuti scenarij? Kvalifikacije tek počinju, ali drama već kuva, obećavajući turnir pun euforije, srčanosti i možda novih legendi. Za fudbal, ovo je samo početak velike sage.