
Crveni karton Romeroa ostavio je Totenhem bez daha, a Tomas Frank bez pola tima – suspendovani, povređeni, nestali u akciji.
U aprilu 2025, nakon debakla protiv Čelsija, Henri Vinter je na Tviteru optužio Anža Postekoglua za gubitak identiteta u Totenhemu: “Bez jedinstva, minimalna pretnja, navijači siti njega.” Deset meseci kasnije, u februaru 2026, isti Vinter brani Franka: “Kako da bude kriv za suspendovanog Romera i povređenog Udođija? Bez Medisona, Kulusevskog, Kudusa…”
Mediji pružaju Franku podršku koju Postekoglu nikad nije dobio, uprkos sličnim problemima sa odbranom i povredama. Postekoglu je optuživan za nedisciplinu, dok se Frank izvlači na učtivost i britanski šarm. Navijači su se okrenuli protiv Postekoglua, ali su razumeli njegov cilj – osvojenu Ligu Evrope. Frankov plan? Misterija. Navijači ga više ne podržavaju, plašeći se ciklusa otkaza.
Prošle sezone, Postekoglu je napustio ligu za Evropu, završivši 17. ali sa trofejom. Frank vodi tim ka ispadanju, sa samo šest bodova iznad zone opasnosti, lošijom formom i bez izgovora. Pobede nad Brentfordom, Ipsvičem i Junajtedom dale su Postekogluu prostor; Frank gubi bez plana.
Ova pristrasnost pokazuje duboku medijsku naklonost. Ako Frank preživi, to će biti privilegija koju Postekoglu nije imao – uprkos sličnim krizama, Frankov tim tone dublje, bez vidljivog spasa.